COVID19 – vicevi
U jeku smo svjetske epidemije virusa koji zovu COVID19. Već puno njih protestira protiv njega, jer kažu da je stari model i žele novi COVID20. Kruže pretežno po mreži, jer se zbog restrikcija oko okupljanja prijatelji više ne sastaju po birtijama i barovima, brojni vicevi vezani za ovaj neočekivani događaj, pa evo da i ja zapišem neki od njih. Ja ih prepričavam na moj način, da bih izbjegao da kopiram ono što se već okolo nalazi po društvenim mrežama i da bih izbjegao da me određeni bitci zbog toga kazne ili penaliziraju. Svaka sličnost s najpoznatijom tražilicom je potpuno nenamjerna i apsolutno slučajna.
Neki dan sam mora otići do moje banke jer mi je trebala gotovina. Ma svakako, imam bankomat, ali se je kartica demagnetizirala i nije funkcionirala. Zatražio sam novu, ali su mi ovi iz banke rekli da ću morati pričekati skoro mjesec dana dok mi uspiju napraviti kopiju. Prema tome prošetao sam do banke koja se nalazi na nekih 15 minuta laganog hoda od moje kuće. Dođem tamo, a na ulazu stražar. Kaže mi da nemam masku i da bez nje ne mogu ući jer bi mogao nekoga zaraziti. Ništa mi nije jasno. Zadnji puta kada sam ušao u banku s maskom stavili su me 4 godine u izolaciju.
Par kratkih
– Danas sam išao u dućan s mojom kćerkom. Kada smo se vratili doma, skinuo sam joj masku i vidio da nije moja kćer. Sutra vodim u dućan moju suprugu.
– U vrijeme ove pandemija sam prao toliko često ruke da se pojavio šalabahter koji sam napisao na dlan za moj maturski ispit.
– Ne brini se! Ova virus neće dugo trajati: proizveden je u Kini.
– Meni ova pandemija ne smeta puno. Zatvoren sam u kući ali se ne dosađujem. Jedino mi nije jasno zašto u jednom pakovanju riže od jednog kilograma ima 6218 zrnaca riže, a u drugom 6220.
Rambo Amadeus, Euro neuro
Evo pjesme koja me je inspirirala za naslov bloga. S njom je Rambo zastupao Crnu Goru na Euroviziji.
U proteklu subotu, 12. svibnja 2018., se je održalo finalno natjecanje Eurovizije za ovu godinu. Crnogorci su poslali neku pjesmu koja nije stigla ni do finala. Isto se dogodilo i Hrvatima, iako je njihova bila bolja i na pogled puno ugodnija; puno komentatora drži da je Franka bila najljepša. Srbi i Slovenci su dostigli krajnji nivo. Slovenci su mi ostavili odličan dojam, dok je srpska pjesma bila dosadno. Forsirani folklorni motiv i pretenciozni tekst koje nisu dobro razumjeli niti Srbi.
Safari i vicevi
Još jedna od mojih velikih strasti, osim one za muziku, su divlje životinje u njihovom prirodnom okolišu. Volim i domaće životinje, ali se one ne nalaze na slobodi. Na mjestu http://www.kenyasafari.altervista.org/kenija/ sam pronašao ovaj lijepi snimak koji pokazuje lava u šetnji po savani, pored jedne rijeke. Tko zna da li je samo u prolazu ili upravo u tom trenutku traži hranu. Pogledajte sami, a ako posjetite Kenija Safari naći ćete i bezbroj predivnih fotografija iz ove zemlje.
Brojna su mjesta za izlete ove vrste na zemaljskoj kugli. Imam jednog kolegu koji radi sa mnom u uredu i koji ih je dosta obišao. Kaže da su mu najbolji parkovi u Keniji i Tanzaniji jer su prirodni, i ne osjeti su puno utjecaj čovjeka. Bio je i u Krugeru, u Južnoj Africi. Tamo su ceste asfaltirane, postoje mostovi koji prelaze preko rijeka i to sve odudara od prirodnog ambijenta. Uz to za turiste postoje bungalovi organizirani u zaštićenim područjima, što mu se nije jako dopalo. Malo manje umjetnih efekata je pronašao u jednom prirodoslovnom parku u Namibiji. Tamo postoje naseobine za turiste, ali su izolirane u odnosu na samo savanu i dosta se dobro uklapaju u okoliš.
Ja se jako volim i dobro zabaviti, a pogotovo nasmijati: smijeh je vrlo zdrava zabava. Na istom besplatnom serveru ćete naći http://www.barze.altervista.org/najbolji-vicevi/ s lijepim skupom najboljih viceva koje je urednik skupio i zapisao u toku sad već više od 10 godina, koliko site postoji. Moja omiljena sekcija je ona posvećena bodulima, kako nazivaju stanovnike otoka Krka i za koje se kaže da su velike tvrdice. Kako sam ja upravo s tih strana, u povjerenju ću vam reći da je to dobrim dijelom istina.
Fotografije životinja
Kada smo već u temi safari i afričkih divljih životinja, odlučio sam da malo obogatim ovu sekciju s nekoliko njihovih fotografija. Ja sam autor. To je da se pohvalim ili u suprotnom stavim na raspolaganje za vaše kritike. Snimljene su u zoološkom vrtu glavnog grada jedne velike europske države. S ovom malom tajnom omogućujem vam da pogađate. Tko pogodi, za nagradu dobiva veliku kriglu pive. Oni koji su posjetili isto mjesto sigurno će ga prepoznati. Prvo mjesto na kojem sam izvadio fotoaparat je bila ograda sa slonovima. Naišao sam u trenutku kada ih je čuvar prao s gumenim crijevom. Nije za vjerovati, ali se na njihovim ozarenim njuškama vidjelo uživanje. I ja sam se zanio pa nisam ovjekovječio taj nezaboravni trenutak. Na kraju sam se morao zadovoljiti s jednom običnom slikom koju izlažem ovdje ispod.
Odmah da ovih afričkih divova su smještene deve. Uslikao sam dvije zajedno. Izgledale su u prisnom kontaktu, kao ljubavnici ili dvije prijateljice koje ogovaraju. Vi izaberite varijantu koja vam se čini bliža istini ili vam se više dopada. Nužno sam morao ovjekovječiti ovaj prizor jer moja kćer obožava ove pustinjske životinje pa sam joj htio donijeti doma mali poklon. Strpljivo sam čekao da se odmaknu od one ružne cijevi za odvod kiše koju vidite u pozadini i koja kvari atmosferu, ali se one nisu micale. Bile su previše zaokupljene s onim što su radile. Kako se ispred njih nalaze jedna vrata, neko bi mogao zaključiti da čekaju da se otvori bar: zna se da su deve uvijek žedne.
Najimpresivniju sliku sam ostavio za kraj. Nosorog! Ovakvoga nisam nikada vidio. Potpuno je zaštićen s vrlo debelim i jakim oklopom. Gledajući ga, asocirao me je na prapovijesne grifone. Gledali smo se. Pokušao sam ga malo provocirati s pokretima tijela i ruku. Izgovorio sam i poneku riječ, kao da pričam s njima. Ali on ništa! Ni makac, niti jedan treptaj oka. Kao apsolutni gospodar u svojoj punoj veličini i gordosti. Odavao je i utisak zamišljenog filozofa koji pokušava dokučiti tajne svijeta koji ga okružuje. Na žalost, nosorog se nalazio praktično u kavezu, u jednoj velikoj hali. Za razliku od drugih životinja, njegova sloboda je bila potpuno ograničena. Imao je jako malo prostora za kretanje.
Ovo je najružniji i najtužniji zoološki vrt koji sam posjetio. Izbor životinja je velik i bogat, ali je ambijent u kojem su smještene otužan. Ostavlja dojam velikog zatvora u kojem se životinje zatvorene i lišene bilo kakve slobode. Građevine u kojim su smještene izgledaju jeftino i improvizirano, kao što se često gradi na selu, da bi se što manje potrošilo. Govorimo o jednoj od najbogatijih europskih zemalja i tužno je vidjeti da nisu mogli potrošiti koju marku više (evo nas) da učine ovakav ambijent prihvatljiviji za njegove stanovnike i ljepši za posjetioce.
Post scriptum
U vezi s mojim postom Nova era od 10. studenog 2016., za sve one koji nestrpljivo očekuju vijest kako je prošla seansa kod zubara, evo kratkog izvještaja. Došao je do pola posla i onda je ustanovio da u jednom od dva zuba na koji treba pričvrstiti most nije izvađen živac. Kada je duboko uzdahnuo shvatio sam da nešto nije kao što je bilo planirano. Na kraju je izvadio nerv i privremeno sredio zub. Naručio me je za sljedeći četvrtak u 7 navečer. Ja sam razočaran. Očekivao sam da će problem danas biti riješen. Već sam umoran od držanja zatvorenih usta dok se smijem. Dok vam ovo pišem usta su mi utrnula od anestezije. Nije ugodno, ali će biti gore kada ista prestane djelovati i počne boljeti (dao mi je jednu tabletu protiv bolova).
Bio sam naručen za 10 dana ali sam iz određenih razloga morao otkazati. Kako je ordinacija prepuna pacijenata, novi dogovor je predvidio dodatni tjedan, u 7 navečer. Dan na poslu je bio zamoran i sjedio sam u čekaonici umoran i prazne glave. Nakon gotovo sat vremena očekivanja, konačno je došao moj red. Nakon sat vremena izišao sam iz ordinacije s 3 zuba više u ustima i 500 eura manje u džepu, ali zadovoljan. Nakon samo par dana most je pao! Ovaj puta me je odmah primio i nakon izvinjenja brzo sredio stvar. Nadam se da će trajati par godina.
