Jajce i Bosanci

Sjedim u uredu i otkrivam da je moj entuzijazam za rad još uvijek na jako niskom nivou. Započeo sam prije 3 dana, u ponedjeljak, nakon tri tjedna godišnjeg odmora. Gotovo cijeli prvi dan sam izgubio na prelistavanje pošte, odgovaranje na upite i čupajući kosu (koje ionako nema puno) od očaja za sav onaj budući trud koji će trebati da obavim posao koji se nemilice skupio. I tako je svake godine. Vratiš se s ferija i nađeš sve ono što nisi mogao obaviti jer si bio odsutan. Skoro pa razmišljem da više ne odsustvujem s posla; naravno, šalim se. Godišnji odmor je ono što nam daje poticaj i snagu da preživimo sve one neuogodne trenutke koji se neumitno događaju u uredskoj atmosferi.

Neću vam detaljno opisivati moj odmor, nego ću se zadržati samo na jednom njegovom danu, onome provedenom u Jajcu. Prije nešto više od 70 godina tamo je rođen, ili bar formaliziran, onaj društveni eksperiment koji se zvao socijalistička Jugoslavija. 16 godina nakon toga tamo sam se rodio i ja; na nekih 150 metara od zgrade zasjedanja AVNOJ-a. I prvo sam htio provjeriti da li zgrada u kojoj sam rođen još postoji. Odgovor je bio očigledan: ne. Površinom koju je zauzimala sada prolazi glavna cesta prema Sarajevu. Skrene se s nje i odmah si u centru. Koja sreća, ima jedno slobodno parkirno mjesto. Na plaćanje i to ne baš jeftino: 5 maraka na sat. Mijenjam eure u marke i upućujem se prema parkiranom satu da uzmem karticu za parkiranje.

Ali sudbina je htjela drugo. Presreće me jedan zaposlenik (bar tako izgleda, jer ima neki službeni prsluk) i objašnjava mi da mogu i njemu platiti. Dogovaramo se na 3 sata i dajem mu 15 maraka. Tražim od njega da mi da karticu, ali me on upućuje da mogu otići u razgledanje grada i da će se on o svemu pobrinuti: staviti će potvrdu pod brisač od auta. I kada sam se vratio, potvrda je doista bila tamo. Pošteni Bosanci! Na kartici piše sat vremena i cijena je 1,5 marka, ona konvertibilna!? Stavio si je 13,5 maraka u džep, a ja sam riskirao da platim kaznu da je prošla policija. Da li sam ono bio napisao riječ pošteni? U sjećanje mi se vratila epizoda kada mi je jedan bosanac preporučio jednu forex platformu za koju je rekao da je sto posto sigurna i da je odlična za korisnike; praktično ne možeš da ne zgrneš pare. Ja naivan, nadajući se lakoj zaradi, sam probao i da vam ne objašnjavam pretjerano detalje, ostavio im pola plaće. Iskreno, pola zbog mojih gluposti, a pola zbog nepoštenja forex servisa kojem sam pristupio.

Slap u centru Jajca

Nakon posjeta sada već nepostojećoj kući, prvi cilj je bio vodopad. Takvu prirodnu ljepotu u srcu grda, u jednoj urbanoj sredini, nema puno gradova na svijetu. Zato je Jajce nešto posebno i vrijedi posjeta samo da bi se vidio slap. Izgradili su jednu okruglu platformu s tribinama upravo ispod ovog ljepotana tako da se može osmatrati njegova moć i ljepota iz neposredne blizine. Kako je dan bio od onih vrućih ljetnih, i kapljice koje je lagani vihor raspršivao naokolo i stvarao laganu izmaglicu, su bile dobrodošle za rashlađivanje.

U to vrijeme je i moj želudac počeo davati prve glasove od sebe i tako sam odlučio da prezalogajim jedan pravi bosanski burek. Odmah na izlasku iz starog dijela grada, kada se prođe kroz drugu kapiju, s lijeve strane se nalazi pitarnica Bedem. Jedan burek (s mesom), jedna zeljanica i obavezni jogurt. Cijena niska a uživanje visoko. Ako se zadesite tamo, od srca preporučujem da ponovite moje gastronomsko iskustvo. Uz to je i vlasnik radnje izuzetno simatična i ugodna osoba s kojom sam proveo dobrih 15 minuta u časkanju o povjesti i sadašnjosti grada, dobivši interesantne informacije o samom gradu i njegovim žiteljima.

Nakon toga uzbrdo, do kule. Stigne se u manje od 5 minuta, ali s obzirom na vrućinu koja je taj dan vladala napor je bio znatan. I znoj je tekao bez mjere. Spas su bile katakombe koje se nalaze u neposrednoj blizini. Unutra je temperatura ispod 20 stupnjeva i vlada velika vlaga, ali je nakon vanjske vrućine bilo posebno ugodno provesti jedan trenutak među ovlaženim zidinama ovog zdanja. Radi se o dvije ukopane prostorije u kojima praktično nema ništa za vidjeti, ali se dobro ohladi. Prije odlaska, pola sata u baru na cesti uz Sarajevsko pivo, promatrajući prolaznike, većinom turiste. Izgledalo je da oni domaći nisu izlazili iz svojih domova zbog velike vrućine.