Jajce i Bosanci

Sjedim u uredu i otkrivam da je moj entuzijazam za rad još uvijek na jako niskom nivou. Započeo sam prije 3 dana, u ponedjeljak, nakon tri tjedna godišnjeg odmora. Gotovo cijeli prvi dan sam izgubio na prelistavanje pošte, odgovaranje na upite i čupajući kosu (koje ionako nema puno) od očaja za sav onaj budući trud koji će trebati da obavim posao koji se nemilice skupio. I tako je svake godine. Vratiš se s ferija i nađeš sve ono što nisi mogao obaviti jer si bio odsutan. Skoro pa razmišljem da više ne odsustvujem s posla; naravno, šalim se. Godišnji odmor je ono što nam daje poticaj i snagu da preživimo sve one neuogodne trenutke koji se neumitno događaju u uredskoj atmosferi.

Neću vam detaljno opisivati moj odmor, nego ću se zadržati samo na jednom njegovom danu, onome provedenom u Jajcu. Prije nešto više od 70 godina tamo je rođen, ili bar formaliziran, onaj društveni eksperiment koji se zvao socijalistička Jugoslavija. 16 godina nakon toga tamo sam se rodio i ja; na nekih 150 metara od zgrade zasjedanja AVNOJ-a. I prvo sam htio provjeriti da li zgrada u kojoj sam rođen još postoji. Odgovor je bio očigledan: ne. Površinom koju je zauzimala sada prolazi glavna cesta prema Sarajevu. Skrene se s nje i odmah si u centru. Koja sreća, ima jedno slobodno parkirno mjesto. Na plaćanje i to ne baš jeftino: 5 maraka na sat. Mijenjam eure u marke i upućujem se prema parkiranom satu da uzmem karticu za parkiranje.

Ali sudbina je htjela drugo. Presreće me jedan zaposlenik (bar tako izgleda, jer ima neki službeni prsluk) i objašnjava mi da mogu i njemu platiti. Dogovaramo se na 3 sata i dajem mu 15 maraka. Tražim od njega da mi da karticu, ali me on upućuje da mogu otići u razgledanje grada i da će se on o svemu pobrinuti: staviti će potvrdu pod brisač od auta. I kada sam se vratio, potvrda je doista bila tamo. Pošteni Bosanci! Na kartici piše sat vremena i cijena je 1,5 marka, ona konvertibilna!? Stavio si je 13,5 maraka u džep, a ja sam riskirao da platim kaznu da je prošla policija. Da li sam ono bio napisao riječ pošteni? U sjećanje mi se vratila epizoda kada mi je jedan bosanac preporučio jednu forex platformu za koju je rekao da je sto posto sigurna i da je odlična za korisnike; praktično ne možeš da ne zgrneš pare. Ja naivan, nadajući se lakoj zaradi, sam probao i da vam ne objašnjavam pretjerano detalje, ostavio im pola plaće. Iskreno, pola zbog mojih gluposti, a pola zbog nepoštenja forex servisa kojem sam pristupio.

Slap u centru Jajca

Nakon posjeta sada već nepostojećoj kući, prvi cilj je bio vodopad. Takvu prirodnu ljepotu u srcu grda, u jednoj urbanoj sredini, nema puno gradova na svijetu. Zato je Jajce nešto posebno i vrijedi posjeta samo da bi se vidio slap. Izgradili su jednu okruglu platformu s tribinama upravo ispod ovog ljepotana tako da se može osmatrati njegova moć i ljepota iz neposredne blizine. Kako je dan bio od onih vrućih ljetnih, i kapljice koje je lagani vihor raspršivao naokolo i stvarao laganu izmaglicu, su bile dobrodošle za rashlađivanje.

U to vrijeme je i moj želudac počeo davati prve glasove od sebe i tako sam odlučio da prezalogajim jedan pravi bosanski burek. Odmah na izlasku iz starog dijela grada, kada se prođe kroz drugu kapiju, s lijeve strane se nalazi pitarnica Bedem. Jedan burek (s mesom), jedna zeljanica i obavezni jogurt. Cijena niska a uživanje visoko. Ako se zadesite tamo, od srca preporučujem da ponovite moje gastronomsko iskustvo. Uz to je i vlasnik radnje izuzetno simatična i ugodna osoba s kojom sam proveo dobrih 15 minuta u časkanju o povjesti i sadašnjosti grada, dobivši interesantne informacije o samom gradu i njegovim žiteljima.

Nakon toga uzbrdo, do kule. Stigne se u manje od 5 minuta, ali s obzirom na vrućinu koja je taj dan vladala napor je bio znatan. I znoj je tekao bez mjere. Spas su bile katakombe koje se nalaze u neposrednoj blizini. Unutra je temperatura ispod 20 stupnjeva i vlada velika vlaga, ali je nakon vanjske vrućine bilo posebno ugodno provesti jedan trenutak među ovlaženim zidinama ovog zdanja. Radi se o dvije ukopane prostorije u kojima praktično nema ništa za vidjeti, ali se dobro ohladi. Prije odlaska, pola sata u baru na cesti uz Sarajevsko pivo, promatrajući prolaznike, većinom turiste. Izgledalo je da oni domaći nisu izlazili iz svojih domova zbog velike vrućine.

 

Naslovna

Velika je komplikacija smisliti naziv novog sitea ili elektronskog dnevnika, kao što je ovaj koji čitaš. Evo da vam razjasnim naslov koji sam izabrao: euron. Sve je to igra slova i riječi u mojoj glavi i vjerovatno se nekima neće činiti nimalo zanimljivom, ali je važno da zabavlja mene. Trik se vrti oko slova N. Kada na početak dodate to slovo dobijete osnovnu stanicu živčanog sustava koja je i osnovna građa za mozak. U enciklopediji sam našao podatak da ih u ljudskom tijelu ima oko 6 milijardi. Ujedno se radi i o najsloženijoj stanici koja se nalazi u nekom živućem organizmu. I taj neuron je odgovoran za sve: za naš osjećaj gladi i bola, toploga i hladnoga, kada smo tužni ili veseli, kada mrzimo ili volimo. Ukratko za sva naša duhovna stanja, a dobrim dijelom i za ona fizička. Prema tome s punim pravom ulazi u naslov.

Prvi puta smo dodali slovo, a sada ćemo to isto slovo oduzeti s kraja riječi. I što nam je ostalo? Temeljna monetarna jedinica Europske Unije. Ona oko koje Grci nikako da se odluče: da li bi je i dalje koristili ili bi se vratili na staru valutu. Pojam koji kod nas još nije u službenom opticaju, a neće niti biti za dugo vremena. A pare, dragi moji, su jako bitne u našem bivstvovanju i u jakoj su interakciji s riječi koju smo razmatrali u prvom poglavlju ovog uvodnog spisa. Kada nemamo novaca osjećamo se bjedno i bezvrijedno (rad koji ulažemo nije nam toliko plaćen da bi pokrili naše golo postojanje), potišteno, a često smo i ljuti. I to sve prolazi kroz neurone i stvara nam neugodne osjećaje koje bi vrlo rado izbjegli. Neki primjenjuju sistem potiskivanja svijesti i onda im na kraju nedostaje još više para jer moraju platiti i psihoanalista koji će im prisvjestiti njihov problem, to jeste da nemaju kupila. Skoro pa bi slogan mogao biti „Kada ostanem bez para dobijem živčani slom“. Ako to bolje razmotrite, nije ni tako loše; ostane se bez nečega, ali se dobije nešto drugo u zamijenu.

Kada smo već kod podsvijesti, moram priznati da mi je inspiracija došla od još jednog događaja. Neki dan sam čitao intervju s Rambo Amadeusom. Nikada čuo za njega, bar mi se tako činilo. Tip je crnogorski glazbenik i negdje je moja generacija. Tekst koji sam pročitao je bio super zabavan, ili bolje rečeno gotovo super: ima stvari gdje priča i gluposti, ali on to ne poriče pa ga ne možeš uhvatiti u krivu. Nemajući nikakvu spoznaju o njemu, odem na poznatu video cijev i bacim se na pretraživanje njegovog imena. Nađem ogroman broj pjesama i među prvim na listi izaberem europ-neuro. I ustanovim odmah da je poznajem, pa čak sam i video već vidio. Jedna, jedina koja se nalazi u memoriji koju formiraju moji neuroni. Ako hoćete da pogledate video, idite na stranicu cijev i uživajte. Eto to bi bila kratka priča i povijest imena ovog dnevnika.

Privatnost

Odmah da zapišem za buduće generacije moje viđenje i razmišljanje o privatnosti koja danas postaje sve kritičniji problem naše civilizacije. Ne znam da li i vi dijelite moje mišljenje, ali ja sam čvrsto uvjeren da je problem velik. Zbog čega svi žele što više osobnih podataka o nekome. Jer na taj način mogu usmjeriti prodaju svojih dobara prema osobama koje su najsklonije da upotrijebe njihov proizvod ili uslugu koju nude. Postoji puno besplatnih usluga na mreži. Uzmite za primjer Facebook ili Youtube. Imaju milijune korisnika. Koriste stotine servera i imaj puno osoblja koje osigurava rad tehnologije i koje ažurira aplikacije. A to sve košta, i to ne malo (opet ja o parama). Pa kako se ovi namire s finacijske točke, uvijek sam se pitao? Vidim da je u zadnje vrijeme Ticijev počeo da ubacuje reklame prije, ali i za vrijeme, video snimki koje korisnik gleda.

Ali njihov osnovni prihod je prodaja marketing agencijama detaljnih podataka o svojim korisnicima. Ne samo ime i prezime, adresa i telefon. Ono što je doista bitno su navike: kakvu vrstu muzike sluša ili koje video spotove glada taj i taj korisnik. Na taj način ovi iz marketinga ima puno jesniju metu u koju ciljaju.