Ovog 2022. ljeta božjeg se navršava 5 godina života ovog Internet mjesta. Euron je odrastao i narastao, istovremeno. Rođendan će biti 30. rujna i nastojat ću da se poklopi sa sljedećim postom. Narastao jeste, ali ne pretjerano. To je 12 postova, uključujući i ovaj, i jedna stranica koju svako toliko ažuriram. Malo više od 2 teksta godišnje. Većina ljudi će reći ne da nije puno, nego upravo suprotno, da je jako malo. Činjenica je da napisati jedan članak mjesečno nije pretjerano teško. Na taj način ovdje bi bilo više od šezdeset stranica. Ali postoji jedan ali… Prije svega ovo nije moj jedni posao, ovo je više neka vrsta zabave i ne donosi mi nikakav novac. Tamo gdje je moje vrijeme doista ključno, jeste moja profesionalna aktivnost koja mi omogućuje da jedem, oblačim se i stanujem, uz pokoje dodatno zadovoljstvo kada ostane nešto para za nadogradnju. S druge strane se nalazi problem inspiracije. Pisati o nečemu, ako nisi prisiljen, je teško, a uz to meni i nepotrebno. Tako ja uzimam olovku samo kada imam potrebu da nešto kažem, da se zabavim nečim kako bih odagnao iz glave neke osobne probleme: to je manje više svrha. Netko će reći da je ova aktivnost nepotrebna i ne služi nikome. Ne mogu reći da je takva izjava pogrešna, ali ima brdo stvari na ovome svijetu koje se rade i ne služe nizašto. Pa budite slobodnjaci i dozvolite i meni da budem nekoristan.
Prije par dana, krajem veljače, krenula je ruska vojna operacija na Ukrajinu. Rusi je ne nazivaj rat. Cijeli ostatak svijeta koristi ovaj zadnji termin. Ne mijenja ništa u odnosu na ono što se stvarno događa, ali je stvar da naša slavenska braća (znam da se mnogima ovaj izraz neće svidjeti, pa mogu izostaviti drugu riječ) žele držati napetost na niskom nivou, pa tako koriste i primjerene jezične složenice da bi umanjili značenje događaja. To je pretežno upereno samoj ruskoj državi, to jeste njenim stanovnicima, da se ljudi ne bi previše uzrujali i protestirali. Zgodne su te ljudske slobode o kojima se puno priča: kažeš da ne voliš paštu i fažol i odmah te uhapse. “Naš vođa je rekao da je to jako dobro i zdravo jelo i da ga svi moraju voljeti.” Ima to svoje logike: ako je on šef, onda je i kulinarski šef i ima pravo da odluči što nam se treba sviđati. Vidio sam intervjue građana Moskve i neki, pogotovo oni stariji, podržavaju svog vođu jer misle da on ima pravo. Pa i u novinama piše isto ono što on kaže, prema tome bit će da je istina. Ne smeta im čak ni to da satima moraju čekati ispred bankomata da bi uzeli par rublji sa svoga računa. Navikli su oni, bilo je i gorih vremena.
S ovim događanjima, Zapad se konačno ujedinio i svi govore isti jezik. Hoće da i oni budu zločesti: uveli su sankcije Rusima kako bi ovi loše živjeli i svrgnuli s postolja njihovog cara. Problem je što je zapad mekog srca, pa im ne uspijeva baš do kraja da budu zločesti. Isključili su neke banke iz međunarodnog platnog prometa, a neke nisu jer bi ipak bilo previše zločesto da to sa svima učine. Banke koje primaju pare za fosilna goriva kojih Rusija ima u izobilju, i bez kojih Europa ne može, to jeste nafta i plin, nisu stavljene na crnu listu. Tako mi i oni i dalje ostajemo u dobrim odnosima; nama je toplo, a oni imaju naše parice da proizvedu još malo oružja, a pogotovo municije, granata i raketa. To je potrošni materijal kojega treba stalno proizvoditi: puno se troši, a oni s druge strane nikako da se predaju. Baš su zločesti! Oni s druge strane.
Moj prijatelj koji trguje devizama koristeći Forex, kaže da se kupa u novcu. Toliko je dobrih prilika da se ne možeš ne obogatiti, uvjerljivo mi tvrdi. Ja se sjećam mog iskustva na tom polju i siguran sam da bih bez problema uspio da osiromašim. Evo, sve nekako razmišljam kako bih ja pomogao da se prekine rat između ove dvije bratske, slavenske države (malo me podsjećaju na Hrvatsku i Srbiju). Uskoro će izaći i ona: gdje je jedan ruski grob, tamo je Rusija. Razmišljajući i nastojeći iskoristiti moju kreativnost sinula mi je jedna ideja kako ovo sve okončati. Ukrajina treba promijeniti ime u Rusajina i sve će se tako lijepo riješiti.