Jutros sam se probudio u 9 sati, samo zato što je zvonila ura: da nije, nastavio bih bar još sat vremena. Obavio sam sve potrebno u kupaonici, uključujući i umivanje. Zatim sam se vratio u spavaću, skinuo pidžamu i obukao trenirku za po kući. Dogegao sam se do dnevnog boravka i sjeo na divan. Ispred mene je stakleni stolić na željeznom stalku koji služi kao nosač. Zapalio sam. Ispred mene je bila i kava koja je upravo skinuta sa štednjaka. Moja bolja polovica se ustala malo prije mene i obavila je svoju osnovnu funkciju: skuhati jutarnju kavu. Zaželjeli smo si dobro jutro. Jutros je neuobičajeno tiha, ali i to se događa. U rukama joj je mobitel i nešto tipka. Kada sam dovršio jutarnji obred s kavom, obratio sam joj se pitajući je da li ima novosti o ishodu izbora u Sjedinjenim Državama. Još uvijek ništa, odgovara mi: sve je potpuno neizvjesno.
Tako smo došli do razloga zbog kojeg sam jutros tako pospan. Noćas sam bauljao do skoro dva i pol. Malo naša televizija, malo CNN na koji sam se povezao preko internete. Predviđanja, projekcije, komentari, iščekivanja, razlozi zašto bi trebao pobijediti ovaj, a ne onaj drugi. Na kraju sam se umorio od gledanja i slušanja svog tog filozofiranja i otišao u krevet. Sada to plaćam s neprestanim zijevanjem. Završavam moj jutarnji obred sa stavljanjem kapi u oči. Jedna vrsta u oba oka (zbog glaukoma), i još dvije različite vrste kapi samo u desno oko (nedavno sam skinuo mrenu i ove kapi su za zacjeljivanje i izbjegavanje infekcije). Palim televizor koji se nalazi upravo ispred mene, na udaljenosti od oko 3 metra. Prelistavam vijesti non-stop, gledam teletext i nalazim potvrdu onoga što mi je rekla supruga. Još uvijek je sve neizvjesno. Na raznim kanalima nalazim različite informacije.
Opet se preko tableta povezujem na najjaču američki kanal s vijestima. Produbljujem poznavanje situacije i shvaćam da ako sve bude dobro išlo, uz malo sreće, moj favorit može pobijediti. Tko je moj ljubimac? Pa naravno, predsjednik Trump. Ha, ha… Znam da je većini antipatičan, ali meni nije. Ne kažem da je on model američkog predsjednika, ali držim da je njegova politika bolja od one koju su vodili demokratski predsjednici zadnjih godina. Njegov problem je da se ne ponaša kao džentlmen, nije korektan, a ponekad ostavlja dojam i da je nepošten (mislim na njegove probleme oko plaćanja poreza). S druge strane njegova gospodarska politika je vrlo uspješna: niska nezaposlenost, povećanje plaća, rast profita kompanija i dionica na burzama. Sve to dosta dobro znam jer se bavim trgovanjem valutama preko Forexa i pratim statistike koje utječu na vrijednost dolara. Ako mene pitate da li za predsjednika želim dobru i poštenu osobu, pod čijom vlašću ću lošije živjeti, ili neku bitangu čija će vladavina poboljšati moj standard, glasam za ovog drugoga. Trump mi se sviđa baš iz tog razloga što su svi hipokriti i žele se pokazati dobrima, iako im je na kraju ipak najvažnija materijalna osnova: nemaju hrabrosti da budu iskreni. Zato ja voli biti anti protivan.
Postoji još jedan razlog zašto navijam za njega. Imam prijatelja koji živi u Sjedinjenim Državama, na istočnoj obali. Skupa smo išli na faks, a s nama je išla i njegova supruga. Nju čak i bolje poznajem jer smo zajedno pohađali isti razred gimnazije, prirodoslovni smjer. Oni su se prije 35 godina oženili i preselili preko velike bare. Imaju i dvije odrasle kćeri. Cijela obitelj kronično ne podnosi za sada još uvijek aktualnog predsjednika. Ako hoćeš da ih iznerviraš, dovoljno je pred njima izgovoriti njegovo prezime. Moj prijatelj je intelektualno poštena osoba. Kada sam ga pitao da li mu je osobno bolje ili lošije od kada je Trump predsjednik, nevoljko je priznao da mu je malo bolje jer su smanjeni porezi. Godišnje mu ostane oko 6 tisuća dolara više nego u vrijeme prethodnog predsjednika (njegova bruto plaća je ista kao prije). Ali nakon što to pošteno prizna, kaže da bi pristao da ima manje para samo da ne mora gledati i slušati onog lažljivca, pokvarenjaka i… izostavit ću one slikovitije izraze koje naš narod uobičajeno koristi kada je ljut i hoće uvrijediti osobu o kojoj se izjašnjava.
Koliko god smo udaljeni tisućama kilometara, dosta često se čujemo, a svako ljeto se i vidimo u našem iskonskom gradu. Kada govorimo o američkoj politici, budući da ga to strašno dira, ja ponekad znam biti pomalo zločest i podbadati ga. Tako se u jednoj takvoj prilici proteklog ljeta malo i naljutio i ponudio mi, kada sam tako pametan, da se okladim da će Trump ponovo postati predsjednik. Normalno, on tvrdi suprotno. Predložio je i cifru od 100 eura. Mogu si priuštiti da izgubim taj novac bez da trepnem, pa nisam mogao odbiti njegov izazov. Znači, ako moj kandidat pobjedi, bit će i nešto para. Na kraju ćemo, bez obzira tko pobjedi, zajedno potrošiti taj novac u nekoj gostionici ili baru na plaži. Važno je imati dobar izgovor i zanimljivu temu za razgovor.
Da bih svu ovu priču grafički začinio i učinio sočnijem, priključio sam i dvije fotografije. Nešto u vezi sa samom temom mi nije dolazilo na pamet, niti posjedujem adekvatne slike u mom arhivu. Kako smo otprilike na polovine jeseni, odlučio sam da fotografije posvetim ovom predivnom godišnjem dobu. U ovom periodu često pravim izlete u šumu i dugačke šetnje po livadama, uživajući u crvenim plodovima koji rastu po divljem drveću, berući gljive, koje dobro poznajem i koje na kraju obogate našu obiteljsku trpezu.