Mislio sam početi ovaj iskaz s uobičajenim riječima, ali sam vidio da već imam puno članaka koji kreću na isti način. Prema tome, vrijeme je da malo promijenim stil i da postanem nešto originalniji. Kako u ovom trenutku, sada je jedan i četvrt, nisam inspiriran za pisanje, obući ću se i prošetati. Vani je sunce s niskom, ali rijetkom naoblakom. Nadam se da će protezanje nogu i pojačana cirkulacija krvi otvoriti moja neuronska kola i pomoći da ispričam priču na pristojan način. Stavio sam tenisice, umjesto uobičajenih cipela; odlučio sam da danas hodam malo brže. Moj uobičajeni način je šetanje. Kada sam izašao, prvo sam otišao do garaže. Tame je kontejner u koji se bacaju prazne boce, a kod mene toga nikada ne nedostaje. Zatim sam krenuo u uobičajeni obilazak. Za sjećanje moje i budućih generacija, mi smo u karanteni, zbog epidemije izazvane s nekim kineskim virusom. Tako kažu neki naučnici, dok drugi tvrde da možda i nije tako. Što se naučnika u ovom periodu tiče, ja sam osobno naučio jednu stvar: virologija nije egzaktna nauka. Ima puno različitih mišljenja i opcija koje iznose znanstvenici i koji se međusobno često proturječe.
Vratio sam se doma. Vani je prekrasno. Sredina je proljeća. Zadnja dva dan preko noći je kišilo. Napolju je vegetacija u punom rastu: vlaga od kiše i već prilično jako sunce, daju biljkama upravo ono što im treba. Sve je zeleno i puno je cvijeća i procvjetalog drveća. Spektakl prirode. I zrak koji se udiše ima u sebi dah ovog najljepšeg godišnjeg doba, kada se priroda budi i daje najbolje od sebe. Mjesto u kojem živim, ne pokazuje puno znakova života. Atmosfera je surealna, kao iz nekog horor filma: meni se to dopada. Sreo sam dvije osobe koje su bile u šetnji sa psom. Ja sam sebi dovoljan, pa zato nemam psa. Već mi je dovoljno komplicirano brinuti se o meni samom, a kamoli još o nekoj životinji. Da se razumijemo, ja volim životinje, ali ne toliko da bih neku držao u kući. U stvari je to prava ljubav, jer oni navodni ljubitelji životinja, drže ta bića u njihovom neprirodnom ambijentu, u kućnom pritvoru. Lišavaju ih slobode. Kao što smo i mi lišeni iste zbog ove epidemije. Ovih par ljudi koje sam sreo su nosili i maske, kako to propisi nalažu. Ja je imam u džepu, ali je nikada ne stavljam. Jednostavno je fizički ne podnosim. Koristim naočale za vid, bez kojih ne mogu, pa mi dah kod izdisaja zamagljuje stakla i ništa ne vidim. S druge strane mi struja zraka golica trepavice, pa imam i neugodni osjećaj. Zato se ne pridržavam pravila, iako sam uobičajeno primjeran građanin koji poštuje zakone.
Kada sam krenuo s ovim zapisom, htio sam reći nešto o Prvom maju, Danu rada koji se obilježava ma današnji dan. Upravo ovih dana se govori puno o radu. Dok s jedne strane prisustvujemo velikom broju oboljelih i preminulih, uzrokovanih s epidemijom, s druge strane je veliki broj ljudi koji ostaju bez posla zbog usporenja gospodarstva koje ova pošast uzrokuje. Kupuje se manje stvari, auto se gotovo ne vozi i potrošnja benzina je više nego dvostruko niža, nitko ne id en godišnji odmor ili da provede vikend van grada. Barovi i restorani su zatvoreni. Oni koji su ostali bez posla imaju problem s nedostatkom novaca i za osnovne potrebe, to jeste hranu i režije, što još dodatno pogoršava situaciju. Praznik rada postaje tako nek vrsta apstrakcije; puno njih bi pristalo na gore uvjete rada i nižu plaću, samo da mogu zaraditi koju kunu, da prehrane sebe i obitelj. Možete misliti kako je onima koji imaju malu djecu i koji su ostali bez prihoda. Radovan dohodak je neophodan svima nama, i kada ostanemo bez njega spremni smo da smanjimo i naše zahtjeve i da prihvatimo neku vrstu milostinje, samo da bi stavili par novčanica u novčanik. Ima puno njih, kao i obično, koji govore da je ovaj virus neka vrsta zavjere.
Neko ukazuje prstom na farmaceutsku industriju koja će zaraditi milijarde na cjepivo, uz uvjet da isto postoji, ali i bez toga: nešto s tim imenom će se sigurno pojaviti na tržištu, prodavati i nekome stvarati profit. Drugi govore o tome da je Kina odlučila porobiti svijet: prvo su kod sebe izazvali epidemiju, da ih ne bi bili optuženi da su je oni sami raširili, a zatim su je prenijeli drugima. Gotovo sve maske koje se proizvode na svijetu su Made in Cina, i već se tu krije ogroman profit. Ali je i njihova farmaceutska industrija vrlo jaka, a ne zaboravimo i njihovu digitalnu tehnologiju. Da preskočim sve ostale urote, uključujući i onu koja govori da je ovo sve proba za generalnu diktaturu. Zbog čega bi netko želio diktaturu? Recimo da bi lakše kontroliralo stanovništvo preko straha, smanjujući standard života ljudima, koji bi na kraju bili zadovoljni i s ono malo štop će im se ostaviti. Jer strah je vrag! Sada ću vas ostaviti jer trebam pogledati kako idu stvari s Forex investicijama. Tu je prava, pravcata katastrofa. Tržište ide gore dole bez ikakve logike, bar za mene. Kada ja pomislim da će porasti, padne i obratno. Kao da je u sve te valute ušao neki virus koji je učinio da polude. U zadnja dva mjeseca sam izgubio 100% ulaganja u dvije pozicije za koje sam bio uvjeren da će donijeti neku pristojnu dobit. Što je, tu je. Nadam se da ću preživjeti i ovo razočarenje. Naši stari kažu da je važno da smo zdravi i živi, a oni uvijek imaju pravo.