Sedamdesetih godina proteklog stoljeća atletičarke iz istočno europskog, u to vrijeme komunističkog bloka, bile su nepobjedive i vrlo često su rušile svjetske rekorde (europski nisu ni vrijedni spomena). Neki od tih rekorda su i danas nepremašeni i vjerojatno će tako biti još dugo vremena. U to vrijeme je kružio vic o tome kako razgovaraju dvije atletičarke iz tih zemalja. Jedna je rekla kako su joj počeli rasti brkovi, a uzrok su svi oni muški hormoni koje joj daju da bi popravila svoje rezultate, i pitala je drugu da li i njoj rastu dlake po tijelu. Ova druga je razgolitila dio dekoltea, sav čupav i rekla da joj dlake rastu od prsa pa sve do dole, do organa. Kada se je pojavila vijest o skandalu dopinga u lakoj atletici, to je bila prva stvar koja mi je došla u glavu.
Ovaj puta, ili bolje rečeno i ovaj puta, sumnje su osnovane. Skandal oko dopinga koji je zahvatio svijet lagane atletike i koji je na optuženičku klupu stavio Rusiji izgleda vrlo neobično, pogotovo oko jedne točke koju su zapadna sredstva informiranja samo površno spomenula (neka uopće i nisu): izvještaj svjetske agencije za antidoping Wada nije objavljen u potpunosti. Neki dijelovi su ispušteni. Jedan dio izvješća koji se odnosi na atletičare koji nisu Rusi je ispušten u zadnjem trenutku da ne bi utjecao na sudsku istragu koja je u toku u Francuskoj i koja se otvorila 3 dana prije objave spomenutog izvještaja Wada-e. U toj istrazi je uhapšen bivši predsjednik svjetske atletske federacije (bivši senegalski atletičar koji je bio na funkciji predsjednika do 2013. godine), zajedno s nekim suradnicima, pod optužbom da je 2011. primio mito da bi prikrio slučajeve dopinga nekih ruskih atleta. Svi su trenutno na slobodi, ali sa zabranom napuštanja zemlje dok se istraga ne završi.
Jeste li shvatili? U zadnjem trenutku su blokirali dio koji se odnosi na atlete drugih nacionalnosti. Ma koje osjećajne osobe, neumorni branioci etike ovi internacionalni inkvizitori. Imam koju godinu života iza mene i dovoljno iskustva da shvatim da kada se dogodi jedna ovakva posebnost, to nije slučajno. Da odmah bude jasno: ne ustajem u obranu ruskih atletičara i bio bih iznenađen da se optužbe oko dopinga pokažu neosnovane. Puno ljudi već dugo, dugo vremena sumnja u vrhunske, koji puta gotovo nevjerojatne rezultate koje postižu sportaši u nekim disciplinama, ali je teško vjerovati da samo Rusi varaju na kartama. Wada je bez problema mogla držati svoj kompletni izvještaj u ladici, čekajući da se završi istraga u Francuskoj. Bilo bi puno korektnije. Zašto staviti na optuženičku klupu samo jednu naciju?
Samo par dana nakon šoka koji je ruska javnost morala podnijeti nakon rušenja njihovog aviona na egipatskom nebu, evo novog ponižavajućeg udarca. Neki od njihovih najboljih atleta su osvojili zlatne medalje na nezasluženi način i ne samo to; njihova vlada je znala za sve i prikrila cijelu prijevaru. Perfektna oluja da bi se oslabio ruski moral i pomaknulo žarište: s uspjeha u borbi protiv terorističke države na podmitljivu i nemoralnu vladu. Što bi mi tek na sve ovo mogli reći.
Nedavno je moja pažnja slučajno pala na Forex trgovanje valutama, sve popularnije u širokim narodnim masama. Moj ujak, čovjek od gotovo 80 godina, mi je pričao o tome za vrijeme uskršnjeg ručka. Sav oduševljen je pričao kako mu ta aktivnost popunjava puno slobodnog vremena koje ima na raspolaganju, da se odlično zabavlja, a prema njegovim tvrdnjama uspijeva i zaraditi koju kunu ekstra, za penzionersku kavicu. Čovjek je fantastičan, odlično se snalazi s kompjuterom, jer nema straha od novih tehnoloških izazova. Uvijek ima zadnji model mobitela i često svojim nećacima objašnjava razne, napredne funkcije operativnog sistema. Ponukan njegovom pripovjedi, i ja sam se priključio, onako bez puno entuzijazma. Stvar koja me je dojmila da se tamo može trgovati i s rubljama, ruskom valutom.
Netko će na osnovu ovog članka zaključiti da sam proruski orijentiran. Pogrešno! Moja orijentacija je potpuno neutralna i nastojim shvatiti što svaka vijest doista nosi u sebi. Jer da smo mi građani, ne samo Hrvatske, nego i svih drugih zemalja manipulirani od strane medija i tko njima upravlja, u to već dugo vremena nemam sumnje. S vremenom čovjek nauči čitati i između redova. A kada pogledate neke druge novine, još bolje iz neke druge zemlje, i nađete dio vijesti koji su naši ispustili, u vezi s nepotpunošću izvješće, onda vam se sumnje ne mogu ne probuditi. Taj detalj sam našao u talijanskom Corriere della Sera; novinama koje se sigurno ne mogu optužiti da podržavaju Putina i njegov ne baš uvijek jako simpatični režim. Tu činjenicu nam po koji puta serviraju malo prečesto da bi nam odvukli pažnju od naših režima, u kojima mi živimo i koje moramo trpjeti.