Velika je komplikacija smisliti naziv novog sitea ili elektronskog dnevnika, kao što je ovaj koji čitaš. Evo da vam razjasnim naslov koji sam izabrao: euron. Sve je to igra slova i riječi u mojoj glavi i vjerojatno se nekima neće činiti nimalo zanimljivom, ali je važno da zabavlja mene. Trik se vrti oko slova N. Kada na početak dodate to slovo dobijete osnovnu stanicu živčanog sustava koja je i osnovna građa za mozak. U enciklopediji sam našao podatak da ih u ljudskom tijelu ima oko 6 milijardi. Ujedno se radi i o najsloženijoj stanici koja se nalazi u nekom živućem organizmu. I taj neuron je odgovoran za sve: za naš osjećaj gladi i bola, toploga i hladnoga, kada smo tužni ili veseli, kada mrzimo ili volimo. Ukratko za sva naša duhovna stanja, a dobrim dijelom i za ona fizička. Prema tome s punim pravom ulazi u naslov.
Prvi puta smo dodali slovo, a sada ćemo to isto slovo oduzeti s kraja riječi. I što nam je ostalo? Temeljna monetarna jedinica Europske Unije. Ona oko koje Grci nikako da se odluče: da li bi je i dalje koristili ili bi se vratili na staru valutu. Pojam koji kod nas još nije u službenom opticaju, a neće niti biti za dugo vremena. A pare, dragi moji, su jako bitne u našem bivstvovanju i u jakoj su interakciji s riječi koju smo razmatrali u prvom poglavlju ovog uvodnog spisa. Kada nemamo novaca osjećamo se bijedno i bezvrijedno (rad koji ulažemo nije nam toliko plaćen da bi pokrili naše golo postojanje), potišteno, a često smo i ljuti. I to sve prolazi kroz neurone i stvara nam neugodne osjećaje koje bi vrlo rado izbjegli. Neki primjenjuju sistem potiskivanja svijesti i onda im na kraju nedostaje još više para jer moraju platiti i psihoanalista koji će im prisvijestiti njihov problem, to jeste da nemaju kupila. Skoro pa bi slogan mogao biti „Kada ostanem bez para dobijem živčani slom“. Ako to bolje razmotrite, nije ni tako loše; ostane se bez nečega, ali se dobije nešto drugo u zamjenu.
Kada smo već kod podsvijesti, moram priznati da mi je inspiracija došla od još jednog događaja. Neki dan sam čitao intervju s Rambo Amadeusom. Nikada čuo za njega, bar mi se tako činilo. Tip je crnogorski glazbenik i negdje je moja generacija. Tekst koji sam pročitao je bio super zabavan, ili bolje rečeno gotovo super: ima stvari gdje priča i gluposti, ali on to ne poriče pa ga ne možeš uhvatiti u krivu. Nemajući nikakvu spoznaju o njemu, odem na poznatu video cijev i bacim se na pretraživanje njegovog imena. Nađem ogroman broj pjesama i među prvim na listi izaberem euro-neuro. I ustanovim odmah da je poznajem, pa čak sam i video već vidio. Jedna, jedina koja se nalazi u memoriji koju formiraju moji neuroni. Ako hoćete da pogledate video, idite na stranicu cijev i uživajte. Eto to bi bila kratka priča i povijest imena ovog dnevnika.
Privatnost
Odmah da zapišem za buduće generacije moje viđenje i razmišljanje o privatnosti koja danas postaje sve kritičniji problem naše civilizacije. Ne znam da li i vi dijelite moje mišljenje, ali ja sam čvrsto uvjeren da je problem velik. Zbog čega svi žele što više osobnih podataka o nekome. Jer tako mogu usmjeriti prodaju svojih dobara prema osobama koje su najsklonije da upotrijebe njihov proizvod ili uslugu koju nude. Postoji puno besplatnih usluga na mreži. Uzmite za primjer Facebook ili YouTube. Imaju milijune korisnika. Koriste stotine servera i imaj puno osoblja koje osigurava rad tehnologije i koje ažurira aplikacije. A to sve košta, i to ne malo (opet ja o parama). Pa kako se ovi namire s financijske točke, uvijek sam se pitao? Vidim da je u zadnje vrijeme TiCijev počeo da ubacuje reklame prije, ali i za vrijeme, video snimki koje korisnik gleda.
Ali njihov osnovni prihod je prodaja marketing agencijama detaljnih podataka o svojim korisnicima. Ne samo ime i prezime, adresa i telefon. Ono što je doista bitno su navike: kakvu vrstu muzike sluša ili koje video spotove gleda taj i taj korisnik. Na taj način ovi iz marketinga ima puno jasniju metu u koju ciljaju.